Od zrna do umetnosti: kafa kao slikarska boja

14
Mar 2019
autor:

Svakoga jutra širom planete, milioni ljudi ustaju, pripremaju se za novi dan i primiču usnama šoljicu tople kafe čijoj se aromi dive u slatkom iščekivanju ukusa. Za većinu nas, to je napitak koji razbuđuje, usrećuje, deli se sa prijateljima i posebno obožava. Ipak, umetnici su ti koji na svet oko sebe gledaju drugačije i uvek vide ono što je mnogima skriveno. Još jedan izvor lepote i radosti koju kafa donosi otkrio je mladi slikar Sami Namejdin u trenutku kada ju je prvi put iskoristio kao boju i sredstvo slikanja. Strast prema kafi, otvorila je sasvim novu dimenziju umetnosti.


- Previše volim taj napitak! Na prvoj godini Visoke škole za likovnu umetnost, popio sam šoljicu kafe i počeo da rasipam talog po jednom od papira za crtanje koji sam imao kod sebe. Rezultat je bio iznenađujuć, dobio sam divnu gradaciju boja: od crne do jasne bele. 


rekao je Sami u jednom intervjuu i dodao da je tada otkrio da je kafa zapravo „rudnik boja“. 


Nemajući prethodno iskustvo u toj tehnici crtanja, isprva je naslikao devojku koja svira violinu. Nije znao postoje li slikari koji to rade, ali je ovo svoje iskustvo shvatio kao fantastičnu formu eksperimenta. Njegov stil crtanja kafenim talogom nakon završetka koledža 2009. godine znatno se poboljšao. Postao je liberalniji u upotrebi kafe kao boje, ali i otkrio kakav tip papira savršeno odgovara toj nesvakidašnjoj tehnici. Neprestano istraživanje kafe, naravno, nikada nije prestalo. 


- Kada je ispijem, dodam još malo šećera u soc koji preostane jer on njenoj boji daje više kohezije. U slikanju koristim i fiksator u boji koji je štiti od spoljnih uticaja. Tako zaštićena slika može zadržati boju skoro deset godina. Nikada ne znam kada ću imati inspiraciju, a na slikama ponekad radim i do mesec dana. 


Ovaj umetnik talenat za crtanje nasledio je od oca, koji ga je nasledio od svoje majke, a od samog detinjstva okružen je umetnicima. Njegov ujak, otac i brat diplomirali su na Fakultetu likovnih umetnosti i takođe su profesionalni slikari. Kao dete, Sami je crtao slike životinja blatom, da bi kasnije počeo da koristi papir i pozajmljuje boje od brata. U njegovoj slikarskoj kolekciji, najčešće se pojavljuju žene. 


 - Prema njima sam pristrasan. Uprkos velikoj ulozi koju imaju u društvu, ne dobijaju dovoljno pažnje. 


 Posebno ga inspiriše ruralno okruženje, pa je na slici pod nazivom „Seoska devojka“ dočarao dnevne obaveze devojaka u Sudanu, kao što su donošenje vode i pomaganje u kućnim poslovima. Spajajući umeće, strast prema kafi i poštovanje prema ženskom polu, od ovog umetnika dobili smo neprocenjivi dar: kafu kao umetnost koja traje.